Piloti su ti koji uzrokuju nesreće, kaže Klaus Irschik, i razumijevanje toga prvi je korak k povećanju sigurnosti našeg sporta.

Mnogi od nas distanciraju se kad krene razgovor o nesrećama. To nije vesela tema i puno pilota će ju nastojati izbjeći. U okviru osnovne obuke ne kažu nam puno o broju i uzrocima nesreća; u većini zemalja tek razne službe spašavanja vode evidenciju nesreća.

Paragliding pilot visi na otprilike 7 do 10 metara ispod krila.
Posljedica je osjećaj da visi na ogromnom njihalu, a on je uteg.
Velik dio školovanja dobrog pilota prođe u učenju kako to ljuljanje iskoristiti u vlastitu korist i ne dozvoliti nekontrolirano bacakanje zbog vlastite inercije ili pokreta krila.

Paraglider špagice su veliko moderno tehničko postignuće. Život vam može visiti o koncu, ili bi to mogla biti misao ljudi koji su vas na vašoj stranici upitali na čemu letite. ‘Izgleda tanje od konca/strune!’ kažu začuđeno.
Sve što neletači vide je nešto što izgleda kao vrlo tanak konopac ili zubni konac, ali moderni paraglideri su vrlo snažni. Neki su se glideri na nedavnom DHV ili Aerotestu opterećanja oduprijeli sili 16 G, a tome su zaslužni tkanina, linije i način na koji su završene i spojene.
U nekoliko proteklih godina paraglider piloti su pričali o tkaninama od kojih su izrađeni njihovi paraglideri, ali gotovo ništa o špagicama koje ih povezuju sa samim krilom.

Moderan paraglider ima između 300 do 450 metara špagica koje u nekoliko linija idu do krila. Paraglider nema krutu konstrukciju, pa je problem za konstruktore jednakomjerno rasporediti teret kroz spojne dijelove glidera, i smanjiti količinu špagica te time i otpor.

( Ljudski faktor kao uzrok nesreće )

Sve ćešće se dešava da letači parajedrilicama postaju žrtve kumulonimbusa.
Ali stvarno dobrim pilotima to se dešava jako rijetko.

Pokušaj objašnjenja:

Činjenica je, u proteklih 10 godina poginulo je više od 20 Paraglajdista i Zmajara zbog uletavanja u olujno nevrijeme.
U izvještaju o nesreći onda često stoji da je uzrok pogibije '' olujno nevrijeme ''.
Ali ovdje se radi o jednom velikom nesporazumu.
Točan odgovor za pronalaženje pravog uzroka nesreće je '' zakazivanje ljudskog faktora ''. U slučaju Ewe Wisnierske to je tako odmah u višestrukoj formi.

Evolucija satelitske navigacije i GIS alata omogućila je da danas u stvarnom vremenu možemo unositi podatke u GIS te integrirati tematske karte, koje smo prethodno pripremili, sa GPS navigacijom. Najpraktičniji način postizanja ovog cilja je korištenjem PDA (Personal Digital Assistant) uređaja u kombinaciji sa GPS prijemnicima.

Nedavno je bilo dosta diskusije o ovoj temi a po meni je diskusija beskorisna ukoliko nitko ne nudi rješenje.
Problem je, podsjetimo se, u tome što neka krila (ne sva) imaju problem izvodeći spiralu. Ono što se događa je da kad pilot potakne strmu i brzu spiralu, krilo se ne želi samo vratiti u normalan let bez akcije pilota. Očito je da to nije idealno ponašanje ukoliko želite da se Vaše krilo stabilno ponaša u ovakvim situacijama.
Nekoliko se nesreća već desilo i ljudi su poginuli. Ostalo je na nama da naučimo iz ovakvih tragičnih nezgoda.
Moje je osobno mišljenje da uopće ne bi trebali ni izvoditi spiralu ukoliko niste potpuno razumjeli kako se u nju pravilno i lagano ulazi i izlazi. Ni slučajno ne biste trebali izvoditi spiralu i očekivati od krila da će se samo automatski ispraviti bez Vaše akcije i kontrole.

S vremena na vrijeme, zaklapanje će se desiti svakome od nas i nijedan glider nije imun na njih. Bez sumnje, zaklapanje je jedno od najčešćih uzroka nezgoda u paraglidingu, no ni to nije toliki problem koliko reakcija pilota koji pokušava kontrolirati situaciju.
Kroz godine mog bavljenja ovim prekrasnim sportom, svjedočio sam mnogim nezgodama i nesrećama, od kojih su neke završile i ozbiljnim ozljedama, a ipak: u većini se slučajeva ta ozljeda mogla lako izbjeći.

Jednom kad Vas zadesi zaklapanje, Vaša reakcija (a ponekad i nedostatak reakcije) je ključna za oporavak Vašeg krila. Pogledajmo što se zapravo dešava sa krilom tijekom zaklapanja a potom i što je najbolje poduzeti kako bi se uredno nastavilo s letom i izbjegle ozbiljne ozljede.

Mnogi piloti lete s komandama namotanima oko šake, umjesto da komande normalno drže za ručke. Tijekom godina dosta se raspravljalo o toj temi, mnogi su bili za, mnogi protiv.
Po meni su pobijedili argumenti u korist namatanja.

(ili kako je Christy Kemp povratila vjeru u sebe)

Je li vas ikada bilo strah letjeti? Naravno da je bilo! Ponekad nam strah diše za ovratnik, nekima se preobrazi u pomankanje samopouzdanja koje nas čini bogaljima. Svaku godinu stotine ljudi prestane letjeti zato što im zbog premalo vjere u sebe pomanjka hrabrosti. Prije svog lošeg iskustva bila sam silno uvjerena da je strah zabavna stvar ako se nalazi u malim teglicama. Činilo mi se da imam stvari potpuno pod nadzorom. Strahu sam se smijala u lice i nisam mu pustila prići ni blizu. I sram me je reći, da nisam nikada razumjela, niti me bila briga, zašto neki drugi tako trpe strah u letenju.

Koliko i kako brzo letjeti? (o polarama, McCreadyju in drugom)

Velik broj pilota ne zna dobro razlike i veze između brzine krila i njegove polare. Moguće je da su dijagrami previše monotoni i prekomplicirani, pa bi slijedeći članak možda mogao pomoći u lakšem razumijevanju.


Pretpostavimo da imamo četiri jednaka, suvremena i dobra rekreativna krila, koji se razlikuju samo po boji. Označit ćemo ih brojevime 1 do 4. Za naš pokus napravit ćemo tabelu i u nju unijeti propadanja i brzine krila.

Članak Roba Whittalla o letenju bez variometra. Zar ga zaista trebamo?

Lani sam izgubio vario i nekako mi nije uspjelo nabaviti drugog. U početku sam žalio i bio uvjeren kako sam jako ovisan o njegovoj pomoći. Sad uživam u letenju bez njega i ne namjeravam kupiti drugi.

Od samog početka razvoja padobranskog jedrenja usavršavale su se performanse
padobrana za jedrenje s namjerom da se postigne što bolja finesa, da se

Što su osnovne odrednice u konstrukciji paragliding krila?
Mislim da biste svi zborno zapjevali: na jednoj strani performanse, a na drugoj sigurnost krila.

Tehnika letenja u termici
Kod letenja mi je nesumnjivo najljepše letenje u tremici; to mi je zapravo jedna od najdražih stvari u životu. Nema ljepšeg nego ući u oštar, rastrgan stup i popeti se u njemu više kilometara. Termika mi je istovremeno i najmrskiji dio letenja; govorim o danima kada 'i krave lete', a ti scuriš kao kamen - više puta za redom.

Tada si sretan ako nema nikoga u blizini da čuje tvoje urlanje. U nastavku predstavljam svoj nanoviji 'termički sistem'. Nadam se da će ti pomoći u razvitku svog osobnog sistema.

Teorija termike
Sa malo teorije bit će jasnije kako letjeti u tremici. Čini mi se da su stupovi bliže zemlji često uski i relativno divlji. Kako se dižu, postaju mirniji i širi. I pritisak utiče na oblikovanje stupova. U danima kada je pritisak visok oblikuju se uski, oštri i vrlo 'zdrmani' stupovi. Kad je pritisak nizak, stupovi mogu biti vrlo jaki, ali njihovi rubovi nisu tako oštri, a i širi su.

Paraglideri polijeću zaletom niz kosu padinu nekog brežuljka ili visoke planine. Pritom se krilo podiže i puni zrakom. Bezoblična hrpa najlona dobiva aerodinamičan oblik koji tako omogućava let

.. na one koji neodgovorno lete. Na one koji
svojim letenjem ugrožavaju sebe, ali i druge. Koji krše pravila. Koji ne poštuju sebe, pa tako niti druge. Ljut sam na one koji svojim sebičnim i neodgovornim ponašanjem štete široj zajednici. A evo vam i pojašnjenja.